Dosadašnja putovanja

Blog iz tehničkih razloga otišao u hibernaciju, hvala na pitanju! eek
132. Keyseritza Söze
131. Okači Okić
130. Tunel Tuhobić, a mi iznad njega!
129. Kumrovec - Tile, kako se stvaralo Staro Selo Kumrovec i druge partijske priče
128. Kako sam se naljuljala na najdužoj ljuljački u Hrci osvajajući vrh Japica
127. Slatki gradić Klanjec - ne bi vjerovali koliko je hrvatskih sinova dao, a 'ćer ni jednu!
126. Atletski miting u Zagrebu 2008. (tzv. Hanžek) - onaj gdje je Blanku pokrala publika!
125. Fantastičan Renesansni festival - Koprivnica 2008. (plus nastavak, dalje o Stankovom vrhu i vatrenim kuglama)
124. Karlovački dani piva (2008.) - što su jeli i prodavali naši mladi (plus nastavak šetnja po Karlovcu i priča o djevojčici sa štiklicama)
123. Špancirfest 2008. - subotnje španciranje (plus I. nastavak, II. (bizarniji) nastavak + Najsmiješniji lik Špancirfesta)
122. Dječak s bajunetom i janjetina u restoranu Frankopan (Petrakovo Brdo)
121. Zašto ću Medviđak pamtiti do kraja života
120. U potrazi za Julijem Klovićem: Od Bribira do Drivenika + nastavak
119. Vera: Jedno od bizarnijih mjesta gdje sam spavala
118. Kako sam zbog paštete završila na karnevalu u Fužinama (plus nastavak)
117. Vagabund (koliba) + Zagradski vrh
116. Ideja za kupanje: Karlovac & Dobra + tajanstveni dvorac i kameni most
115. Ideja za kupanje: Karlovac & Mrežnica
114. Kotli, kuća za 220.000 eura, Aleja glagoljaša
113. Bizarni restoran Leader u Lupoglavu
112. Orlj, Orlj, Orljak
111. Žbev, Žbev, Žbevnica i ilegalna gradnjica
110. Raspadalica i paragliding
109. Roč me, baby!
108. Motovun, verzija prije Festivala
107. Hum - najmanji na svijetu!
106. Poklon, Učka, Vojak, Dopolovaro
105. Sljemeništarenje: Horvatove stube, štrudla i momci s Puntijarke
104. Ekskluzivno, prvi put online! Kako smo uspjeli pronaći i osvojiti Jadičev plan! (plus nastavak priče)
103. O obitelji Vukušić sa Zavižana i razularenim penzićima-planinarima (Zagreb-Matica?)
102. Mali Rajinac, al' što ima velike muuuhee, plus Zavižanski (Veliki) Pivčevac
101. Veliki Zavižan, Balinovac i Posljednja igra leptira
100. Prvi dan Velebita: dolazak na Zavižan, Edo Popović, Talijan-agresor...
99. Tri dana Velebita - uvod
98. Kako se zapravo kaže Plijes ili Ječmište ili Pliješ ili Ječmenak ili Plječmište - ljubljeni Žumberak post
97. Jezovita Jama Jazovka
96. Ravna gora koja baš i nije ravna
95. Dvorac Trakošćan - šta je to u Hrvatskoj?
94. Zir - novi udar, napad i konačno osvajanje
93. Mammut Big Wall Speed Climbing - Paklenica 2008
92. Bojin kuk (Bojinac): Najjači ever planinarski uspon u mom malom planinarskom životu (plus nastavak priče)
91. Zir - prvi put (i novi prijatelj Nikola)
90. Sljeme: Zadnji ovogodišnji snijeg
89. Grohot-om se nasmijaše
88. O putovanju vlakovima i HŽ-u
87. Lipa moja
86. Medvedgrad s Armandom
85. Joj što mi se svidio taj grad Labin
84. Kad Međimurce naprave planinarski party - Međimurska noć (nastavak)
83. Jedno od najbizarnijih sela koja sam posjetila - Noršić Selo (i Noršićka Plešivica) i to u nastavcima!
82. Uzbudljiva priča o ludom provodu na fantastičnom Japetiću... noooot!
81. Vjetrić s Dinare: Spust sa Sinjala
80. Kako sam preživjela prvo spavanje u planinarskom domu i žig na vrhu Dinare
79. Badanj za ladanj i Dinara u tri posta
78. Što ja nosim od opreme na planinarenje
77. Što vam sve treba od opreme za planinarenje
76. Mračna strana planinarenja! Ehehe...
75. Ako ne znate što bi sami sa sobom predlažem... planinarenje! (u nastavcima!)
74. Kad planinari prostru plahte...
73. Glavaš, Thompson, Cetina i Cetina
72. Moji planinarski dnevnici (III)
71. Vrste planinarskih žigova i žigokradice (II)
70. Žigovi, HPO, HPS, vrhovi planina i drugi planinarski termini (I)
69. Krapinski neandertalci, ujedinimo se!
68. Strahinjšcica: Zatrpani u snijegu u romantičnoj planinarskoj kućici
67. Vjerski turizam u Mariji Bistrici i svirač podno nogu Matije Gubeca
66. Dvorac Tikveš, Baranjci, Tito, Zlatna Greda
65. Orlove stijene i janjetina
64. Okrugljak: E ljudi pa ovo i nije tako loše
63. Špičasti vrh: Sve samo ne špičasto
62. Birtije po Baranji i Kopački rit (u nastavcima)
61. Kapovac: Jedini vrh na kojem sam bila čak tri puta
60. Sovsko jezero: Nema sova, a bome ni jezera
59. Vrh Čardak: Ni na nebu ni ne zemlji, a možda je u šumi
58. Cepeliš: Dolina kraljeva, piramida i pripiti faraoni
57. 'Moja Petrinja' i zašto više nikad neću kupovati Gavrilović proizvode
56. Vis: Fantastični Garić-grad
55. Stvarno prekrasan ovaj dvorac u Ozlju
54. Vodenica - najgora šumska zabit ever!
53. Kako je vrh Vinice poharao pobješnjeli piroman (član PD-a?)
52. Dražesni Martinščak
51. Tuščak: Stoj, draga!
50. Džungle Džumberka i još koješta o hilibilizmu
49. Čevo, čevitis i čevanje
48. Veliki Lubenjak: Kako su nas džinovskim markacijama napali markacisti PD Grebengrad

47. Zrće, Novalja: razotkrivanje, sve o Zrću, prava istina o Zrću, Zrće - vodič za roditelje i druge partijanere
46. Kako smo na najvišem vrhu Paga saznali da je Kamnik blizu Osijeka (plus post s fotografijama Paga - Pag kako ga ja vidim)
45. Grad Pag, paška janjetina, čipka, sir, svašta nešto
44. Zašto su mi se Pašmanci zamjerili ili gdje su zaštitari životinja kad ih najviše trebate (a ni markacista baš nema)
43. Šćah, Šćeh, Šćuh
42. "Hiljadu mi Dabrova", ova Kiza je odična!
41. Kako sam završila u pravoslavnom manastiru prateći Zrmanju
40. Kak' se, zapravo, kaže "Obrovac" ili "Obrenovac"?
39. Varaždiranje po Španciru! (u nastavcima)
38. Kako sam se izoduševila po Kalničkom gorju (u nastavcima)
37. Kako sam se izdosađivala po Samoborskom gorju (kako sam "napala cijelo jedno gorje")
36. Poskok: Moj prvi susret s otrovnicom (pola metra/pola minute)
35. Lokve again: U poj! U poj!
34. Drgomalj: Samo za okorjele žigomane ili one što nemaju šta pametnije raditi
33. Bijele stijene: izdala ga ruka kojom je marnuo žig!
32. Moj prvi (malkoc ocvali) runolist.
31. Kako sam iskočila pred četiri medvjeda - istinita priča
30. Drugo najveće novo svjetsko čudo - posjet jordanskoj Petri
29. Opet u Jordanu - serija postova
28. Generalturist: Nekorektnost zaposlenih
27. Anića kuk: Zašto sam odustala pred sam vrh
26. Kako greškom skoro nisam završila na Skradskom vrhu
25. Snježnik bez snijega i napora
24. Nogomet na Bjelolasici na 1500 m!
23. Vedri dani u Lokvama
22. Begovo Razdolje - više Razdolje, manje begovsko..
21. Kanjon Kamačnika i magla Josipe Lisac
20. Raletovo sklonište
19. Kako sam greškom završila na vrhu Samarskih stijena
18. Slatke Fužine
17. Mala igra inteligencije - Bitoraj
16. Kako to rade Mađari
15. Vragovim putevima po Skradu
14. Leska(renje) po pljusku

13. Lokve i lokalno lok(v)anje
12. (Ne)Ugostiteljstvo u Hrvata: Restaurant Eva (Lokve) nikad više
11. Kako svladati Risnjak sa što manje muke
10. Ekskluzivno: velebitska degenerika!
9. (Pre)Krasno
8. Zavižankoviću, here we come!
7. Gacanje po Gackom polju
6. Premužićka i Rossijeva kobila
5. Mede iz Kutereva
4. O Jordankama i Jordancima..
3. Što se sve jede na Bliskom Istoku
2. Ljudi iz Manita peći
1. Klečke vještice..

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket



Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka

Mjesta na koja bi se sutra rado vratila cerek
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje




Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti rolleyes
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha

Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )zubo


Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Diavola


utorak, 20.05.2008.

Bojin kuk, Bojinac, Bojino ono nešto (II. dio)

(nastavak iz prošlog broja)

eek Kada sam, dakle, skužila da grupa lujki želi da mi svi krenemo na vrh preko sajli, ostala sam zatečena, uvrijeđena, uplašena, zgrožena, upiši sam... Pa, čovječe, zašto mi nitko nije rekao kakav je taj zadnji dio puta, ne bi mi palo na pamet dolaziti ni na parking na početku, a kamoli dovde. Razočarana. Uplašena i dalje. U tom trenutku grozničavo uzimam i čitam isprintani materijal s Da Vinčijevog bloga. Prvi put. Letim pogledom i zastanem na dijelu "iz mnogih izvora dobili informaciju da je u pitanju jedan vrlo zahtjevan cilj". WTF?! Ja nisam dobila niti iz jednog! Na kraju posta vidim da navodi i Šumarku i još jednu blogericu, dovraga, da sam bar i njihove tekstove isprintala. Photobucket

Ustajem i prilazim grupi te svečano i dramatično objavljujem, potpuno sigurna u sebe, "Ja gore ne idem" pa se teatralno vratim na poziciju gdje sam žvakala sendvič kao listove koke. Bilo je nekoliko sitnih pokušaja uvjeravanja kako ja to mogu, no, ne baš uvjerljivih... Naime, ni njima baš nije bilo svejedno. A meni je tu već bilo dosta svega... previše riskantno, više mi nije bio gušt... U to krenu spike kako ima i jedan alternativni put, ali da je on dosta duži. Muški stali kalkulirati što će, kako će, ja sad već opuštena jer sam sigurna u odluku da ne idem. Samo vi idite, mene Boja neće vidjeti. Tell Boja I said hi.

Jedan od članova tima, kojemu je dosadila priča, kreće sam prema sajli i vrhu. Moram priznati da je u minutu-dvije odjednom hop-hop prešao četvrtinu puta. Ja zinula. Photobucket

Photobucket



No, dečki su se odlučili podijeliti. Počinju taktizirati oko lakše, Babljeg puta, i tu vidim svoju šansu. Ok, većina ide preko sajli, manjina, tj. nas dvoje idemo okolo Babljim putem ili Babljim smjerom. Ok, ok.

Da stvar bude zanimljivija, s nama je bio u grupi tip koji je prije 20-ak godina pokušao s još dvojicom ISKUSNIH planinara osvojiti Bojinac i jednostavno nisu uspjeli. Još prije ove naše točke podno vrha, dakle, negdje pred cijelom glavom, jednostavno nisu našli dalje put. Tražili sva trojica i ne mogu pronaći kako ući dalje i više. Nisu se usudili riskirati i vratiše se... Tada nisu bile ovakve markacije i oznake. I sad taj tip priča kako mu se uspomene vraćaju i kako mu je Bojinac i nakon toliko godina ostao "težak"... i ja se sablažnjavam... No, vidjelo se po tom čovjeku da se stvarno dobro osjeća jer se ovaj puta vratio na Bojinac da ga osvoji. (Emocije me preplaviše.) Kaže da je osvajao puno vrhova, ali da nikad neće zaboraviti kako nije uspio osvojiti Boju, eh, hehe...

Photobucket


Poanta je da nema šanse da idete gore bez karti i bez dobrog proučavanja terena. Čovjek se lako prevari. Pa, čak ni karte, komentirali smo svi, nisu najbolje. Mi smo imali Poljakovu i, naravno, kartu Nacionalnog parka. Obje preporučam, posebno kartu NP-a. No, ni ona nije najjasnija. Uopće nemate osjećaj koliko, zapravo, traje taj vaš uspon. Niti kad se približite Bojincu možete sa 100% sigurnosti reći gdje ste točno, hehe... Ako idete prvi put, svakako nosite više karti.

Evo, primjerice, karta koja mi se čini najlakša za početno objašnjavanje

Link na stranice gdje sam uzela fotku (Summit Post).

Photobucket

Dakle, tu vidite "tougher climb" (to je taj dio "težeg uspona" preko sajli) i "easier climb" (kao "lakši uspon" Babljim smjerom). Odmah ću vam reći, mi smo se uspjeli popeti Babljim smjerom i spustiti istim. Svi ostali koji su se popeli preko sajli, pridružili su nam se na Babljem za spust. Nitko se nije spuštao sajlama. Uspon sajlama trajao je 20 minuta. A bome ovaj naš preko Babljeg smjera sigurno 45 minuta.


Pogledajte, uostalom šta Šumarka piše o tim sajlama na Bojincu:
Kada sam vidjela zadnju stijenu prije vrha i te klinove, malo me oblio znoj. Dobro, bila sam ionako mokra od uspona, pa se nije primijetilo, al' nije mi bilo svejedno. Muž mi se već popeo iznad prve skupine klinova i nekako mi je ta glatka stijena izgledala zastrašujuće. To me čudilo, jer ispenjala sam mnoge «zelo zahtevne poti» po Sloveniji i nikad me nije bilo strah strmina, visina i dubina.
Ne mogu si zamisliti da u doba kad je ona išla nije uopće bilo sajli, već samo klinova i da se ona usudila ići tim putem. Stresem se na pomisao. Photobucket


Ništa, pakiraj stvari, obriši usta od mrvica i kreni dalje stazom prema Babljem smjeru. Malo smo se spuštali, skrenuli udesno i našli se pred tablom Bablji smjer i strelica prema gore. E tu sam spominjala Da Vinčija, jer meni zaista, ali zaista nije jasno kako je taj put itko mogao proći po kiši. Nemoguće. Toliko opasno i po suhom, toliko koncentrirano i pažljivo i polako moraš plaziti da ono... ne znam! Stvarno, Da Vinči, ljuta sam na tebe! I moram reći da je to bio nerazuman i nepotreban rizik! Nije bilo opasnijeg koraka da ja naglas nisam komentiral "uje*, pa dobro kako su oni ovo prelazili po kiši?!".

Nemam puno fotki s Babljeg smjera iz jednostavnog razloga što sam bila koncentrirana da dođem do vrha i nije mi bilo vrijeme za foto-kreativnost. Tek kad sam silazila palo mi je na pamet da napravim jednu-dvije fotke. Pa ću vam sad odmah pustiti fotku-dvije da vidite o čemu se radi.

Photobucket



Sad vi pogledajte ovdje hodati... dolje rupa od par metara. Jedan krivi korak i adios s kostima... Brrrr!!

Photobucket


Ajd malo cik-cak...

Photobucket




Što smo se više približavali vrhu to je bilo napetije... uglavnom, ma, nekih možda dvije-tri minute prije samog vrha (i žiga), ja sam se u jednom trenutku poskliznula, desna noga se zatepla, pogled dolje glatka stijena 10-ak metara pa žbunje... uglavnom, čovjek iza mene me refleksno uhvati i čvrsto povuče nazad! Ja sam bila PRESTRAVLJENA! Slomilo me, sjela na stijenu, ne mrdam i stanem plakati. Valjda mi se sve skupilo. Anić all over again, ali puno ozbiljnije. Čovjek mi kaže da je sve ok, da se ništa nije dogodilo, ovo-ono... ovi što su išli preko sajli već gore, cika, vriska, mašu od gore, zovu da dođemo, meni dođe da im izderem sve po spisku da me ostave na miru, da neću ići gore, da idem svojoj kući, oni ne kuže šta se događa... meni u glavi drama živa... razmišljam da li je ovo za mene, koliko ima pitomijih i manje opasnih sportskih događanja za personu kao što sam ja... čemu sve ovo...

Baš sam se loše osjećala... no, onda je krenuo i smijeh, jer... kad me čovjek uhvatio da se ne poskliznem, kako je hodao iza mene, tako me lijevom rukom uhvatio ispod pazuha, a desnom je malo promašio pa me uhvatio za sisu. Mislim, mi smo to tek kasnije registrirali, mene boljela briga da me bilo gdje uhvatio, samo da me spasio! Hehe, ali je na kraju ispala fora da mi je sisa spasila život (ili bar kralježnicu)... Photobucket


Ništa, obrisala šmrklje i, idemo, još par metara. Gore vidim zezaju se, vidim plato, vidim sigurnost, hajde... I došla sam na vrh. Neka rezignacija, nemam osjećaj ushićenja ili sreće. Nemam snage ni razmišljati kako ću dolje. Malo sam se opustila i krenula fotkati da malo zaboravim na muke. Kolege-planinari mi daju podršku komentirajući da je ovo za svakog Slavonca neviđeni uspjeh pa mi ego malo stane rasti. Ali samo malo. Vjetar je puhao, trebalo je biti oprezan. Naravno, nemam ništa za obući, po običaju, sve živo zaboravljam pa se grebem i za jaknu.



Evo, Starigrad...

Photobucket

Koliko sam puta plutala morem i gledala prema Bojincu... do prije godinu-dvije mi nikad nije palo na pamet da bi ga osvojila! Ma, nisam ni znala da se to uopće može! Ljetos ga gledam i mislim si kako ćemo - lako ćemo. A u tim trenucima kad sam se na kraju popela gore, imala sam totalno druge osjećaje i razmišljanja. Uhvatila me takva letargija da čak nisam ni razmišljala kako ću dolje. Sve mi je bilo svejedno tih nekih pola sata. Photobucket


Photobucket


Na vrhu žig. Svaka čast. Kao i markacije, tako je i gore sve u najboljem redu. Lupam žig svom snagom.


Photobucket


Photobucket



Tek nakon nekog vremena sjetim se da bi se mogla i sama fotkati "za dokaz". Kasnije sam skužila da sam na tih 5-6 fotki koje imam s vrha na svima toliko zgrčena i skupljena. Stvarno sam plazila po vrhu, jedva sam se usudila ispraviti... Niti na jednom vrhu se nisam tako uplašila i bila tako zgrčena na fotkama.

Photobucket



Usput, ako ovdje mislite da njih četvorica promatraju prirodu i dive se ljepotama i svom uspješnom usponu - varate se.

Photobucket

Tu, da ima tona, čuli bi niz psovki koje su bile upućene helikopteru koji je nadlijetao dolinu (Veliko Rujno?). Naime, neki tip u helikopteru (vojnom?) kružio je u tim trenucima lijevo - desno, gore dolje, nazad naprijed, pa ode pa se vrati u vidno polje... nemoguće da se radilo o bilo kakvoj ozbiljnijoj akciji, očito se neko zezao ili hvalio, hehe... a ovi poludjeli pa ga s visine stali psovati. E da je bar išao malo više pa nas vidio, baš bi bilo fora, hehe...



Nazad smo svi išli istim putem. Preko Babljeg smjera. Nitko se nije usudio spuštati preko sajli. Međutim, kad smo se spustili dolje, neki su se odlučili vratiti istim putem, a mi smo krenuli OKOLO Bojina kuka. Naime, napravila sam grešku jer nisam na karti proučila koliko je to okolo. Hajde, prednost je bila ta da smo stvarno fino prohodali do i oko Bojina kuka. S druge strane, nije mi se dalo spuštati istim onim putem koji mi je ulijevao strah dok smo se penjali gore. Nije mi se dalo sjediti na guzici i kliziti dolje bojeći se gdje ću se zatepsti... Nisam uopće razmišljala kad sam čula da ima alternativa OKO Bojina kuka. No, to toliko traje i traje i traje da sam mislila da nećemoo u slijedećih par sati zaokružiti. Kako god, oko Bojina kuka je bar ugodna šetnja, nema straha ni od čega. Nda, trebalo nam je jedno sat vremena. Što reći, kad smo zaokružili Bojin kuk i, konačno, vidjeli more - laknulo mi je. Photobucket

Photobucket



Uvijek ohrabruje kad vidiš cilj... zubo Zelena strelica pokazuje parking gdje su nam auti.

Photobucket




Ah, pogled...

Photobucket

Photobucket




Usput, evo da rekapituliram gdje smo išli...

Photobucket


Dakle, zeleno pokazuje kojim smo putem išli od Jagina kuka. Prva točka na tom putu prikazuje sajle, gdje smo se razdvojili. Većina ide ljubičastom crtom (sajlama). Mi idemo do druge, ove lijeve točke, to je početak Babljeg smjera i penjemo se blažim usponom gore. Vraćamo se dolje Babljim smjerom, nitko se ne spušta sajlama. No, dok drugi skreću lijevo i vraćaju se istim putem, mi skrećemo desno i pravimo ogroman krug oko Bojina kuka. Ono plavo što vidite, ne znamo što je, moguće da se radi o onom izvoru što sam se sama popela gore i fotkala (vidi prošli post).


Evo malo detaljnije karte.

Photobucket




Dakle, obavezno nakupovati planinarske karte Bojina kuka, Poljakov Planinarski atlas i pročitati naše postove, hehe... Šumarka, Da Vinči, Summit Post - Bojin kuk (engleski). Photobucket Bojinac je prekrasan, uspon više nego ozbiljan, ali toliko toga se ima za vidjeti! Ovo mjesto apsolutno zaslužuje da tu provedete dan, mi smo puno prošli, a mogli smo JOŠ i više... te pećine, skloništa, još koji ekstra vidikovac, divno! Užitak je stvarno... moj najveći izazov do sada. Aniću, here I come! Photobucket




Vrh: 1110m
Markacije: Sočne i odlične
Žig: Na vrhu, sve super
Vrijeme do vrha: Paaa, od parkinga do gore jedno 3-4 sata s pauzama
Opasnosti: Stijene zadnjih pola sata pred vrh
Životinje: Ne sjećam se
Vidikovac: Prekrasno
Sve u svemu: Huh, preživjeh



- 09:36 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Online Users
- Ukoliko želite koristiti neke moje fotografije, molim vas da me prvo pitate. :)
- Blog je do daljnjeg zatvoren: INVENTURA!

Ekipa

Astrosailor
Bigg
Blogledalo
Blogomoljac
Cranberrie
Dalmatinsko roštiljanje
Dijanin vodič kroz galaksiju
Dopisi sa sjevera
Gjuroo
Helix
Just Choco
Luki&Goldie
Malo drukčiji sportovi
Militza
Monchislava
Namjer42naznačenja
Neven Ciganović
Neverinov blog
One Girl's Cuisine (Violet Love)
Otpisani
Podravec
Pravi se Englez
Priče iz Bečke šume
Put oko svijeta
RibaFish
Simo Mraović
Sinja
Smiling Cricket
Unspeakable
Violet Love
Vision Thing


Tag-a-feed proširena lista:




Posebno izdvojeni planinari:
- Šumarka
- Da Vinci
- Po putu i azimutu
- Pustolofka
- Pješice po Hrvatskoj
- Gojzerice lutalice
- Asterix101
- Priče iz planine i kvarta


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Najvažniji linkovi za sve planinare
- Planinarski savez Hrvatske
- Planinarski forum Hrvatskog planinarskog saveza!
- Prognoza vremena za Hrvatsku za tjedan dana
- Detaljne mape Hrvatske (Avijacija bez granica)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Za početnike u planinarenju:
- Općenito o Hrvatskom planinarskom savezu (HPS), žigovima i Hrvatskoj planinarskoj obilaznici (HPO), itd. (sve je to u više postova koje možete naći u lijevom stupcu točke 70.-72.)
- Kako se početnici mogu uključiti u planinarska društva i započeti s izletima i planinarenjem
- Mračna strana planinarenja ehehe
- Što vam sve treba od opreme za planinarenje i što ja nosim (u nastavcima, točke 77.-78.)
- Kako izabrati prve izlete? (coming soon)
- O planinarskim vodičima (coming soon)

Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju". zubo

Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.

Opće planinarske teme
- Mount Everest: "Zar se ovdje dolazi umrijeti?" Stravična priča o Davidu Sharpu i planinarskoj etici
- Post u počast Novozelanđaninu Sir Edmundu Hillaryju, koji se s Tenzingom prvi uspješno popeo na Mount Everest
- Biografija velike pustolovke i istraživačice Alexandre David-Néel
- Federico Campanini (31) - prestrašna smrt na Aconcagvi

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Kuharica za planinare i izletnike:
- Kroštata
- Pita od špinata

Drugi važni linkovi za skitače:
- Hrvatska turistička zajednica
- Kamo danas?
- Događanja u Hrvatskoj

Ja pa ja

diavolissima NA gmail.com

Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.