Diavola
nedjelja, 29.06.2008.
Mali Rajinac, al' što ima velike muuuhee (plus pohod na Pivčevac)
|
(nastavak iz prošlog broja) Dakle, drugi dan našeg sjevernovelebitskog planinarenja. Noć sam provela nemirno. Iz meni nepoznatih razloga, nisam uopće spavala. Malo bi zadrijamala, ali uglavnom polubudna. Puna mjesečina vani, Mjesec preogroman, soba poluosvjetljena. Ne znam jel nisam mogla spavati od uzbuđenja, planinarskog nemira, što li. Ali nisam se loše osjećala uopće. Iz dosade sam negdje oko 4h snimila mjesečinu. Fotografija je, kao što ćete vidjeti, vrlo slična fotografiji Mjeseca mog foto-gurua VisionThinga.   Dan poslije sam, zbog neispavanosti, bila malo slabija za hodanje. I vrućine su me smlavile. Ipak smo otišli osvojiti Veliki (ili Zavižanski) Pivčevac i Mali Rajinac te se vratili preko Jezera za nešto manje od 8 sati. Krenuli u 10 h, u dom se vratili u 18h. Bilo je naporno, ali uspjeli smo! Žigovi su tu! Evo mape dijela Sjevernog Velebita. Napatila sam se dok sam spojila više mapa u jednu. Lijevo se vide Veliki Zavižan i Balinovac, koje smo lijepo osvojili dan prije.  Mapu Pivčevca i Rajinca bez ucrtanih staza možete pogledati ovdje. Prvo krećemo (žuta crta) preko Buljevca do prvog raskršća, odvajamo se za Pivčevac i vraćamo istim putem (plavo). Nastavaljamo dalje do Rajinca (plavo) i dolazimo do drugog važnog raskršća na Generalskim dolcima. Produžavamo do Rajinca. Sam uspon na Rajinac i cijeli povratak nazad preko Jezera ucrtan je crveno. U povratku nismo htjeli ići istim putem, već smo išli preko Jezera (duži, ali divan put) do povratka na točku 1. i naše prvo ključno raskršće. Početna točka bila nam je jasno obilježena markacija nešto niže od planinarskog doma na Zavižanu. Dakle, to je ta cesta kojom ste se autom popeli do planinarskog doma na Zavižanu. Vidjet ćete u jednom trenutku jasno vidljivu tablu s desne strane ako idete od doma dolje. Tabla vodi dolje desno u šumu i na njoj piše slijedeće:  Ulazite u prekrasnu šumu i odmah na početku krećete gore, dolje, gore dolje. Već se ježim na pomisao kako će biti u povratku. Očekivali smo 5-6 sati hoda, pa mi je onda najgore kad slomljena zadnjih pola sata još moram uprtiti "gore".  Sve staze su ok markirane. Čim smo izašli iz te šume, nakon jedno pola sata hoda, izašli smo na čistinu i skužili stazu udesno. Malo nas je zbunilo da li je to staza za Pivčevac, nije bilo nikakvih oznaka. No, nismo skrenuli. Pretpostavljali smo da je to neka alternativna staza koja vodi od doma i uključuje se na ovu našu, što se kasnije i pokazalo točnim. (Ovo je fotkano nakon što smo prošli to raskršće i osvrnuli se nazad.) No, slijedeće je raskršće bilo jasno obilježeno i ono je KLJUČNO raskršće za odlazak na ova dva vrha. Dakle, mi smo se maknuli s glavne staze za Rajinac i skrenuli udesno kako bi osvojili Pivčevac. Popeli smo se i osvojili Pivčevac. Zatim smo se vratili istim putem na to isto ključno raskršće i produžili za Rajinac. (Kasnije ćemo se na povratku vratiti na ovo isto raskršće, ali preko Jezera. Zato je ključno!)  Što se Pivčevca tiče, gore idete kroz šumu, ugodna temperatura, hladovina, ali sve puno muha. Užas. Više ne idem nigdje bez Autana. Rojeve muha ne možete slikati, ali vjerujte, stravično izgledaju. Sam vrh Pivčevca je stjenovita glava. Pogled odličan.  Žig na Pivčevcu uredan.  Evo malo štimunga u šumi. Vani prži sunce, a vi u finoj šumskoj hladovini. Staza savršeno meka za hodati, ma, letite!  Vraćamo se do onog našeg KLJUČNOG raskršća i produžavamo dalje za Mali Rajinac. Mali Rajinac (1699 m) je veći od Velikog Rajinca (1667 m). Ne pitajte zašto. I ne samo to! Mali Rajinac je najveći vrh Sjevernog Velebita! Putem smo naišli na nešto što me podsjetilo na odbačenu zmijinu kožu, što kažete?  Do Rajinca nikad doći, hehe... Tu je sad već sunce dobrano pičilo. Vi ne idete podno vršne stijene ravno gore, nego motate li ga motate... nikako da se probijete do samog vrha... A vrućeeee, sad je to već gadno poslijepodnevno sunce! Dakle, penjete se po boku, prolazite kroz više vrtača, pa stijena, jako je sve zanimljivo, ali i izazovno. Nikako da vidite vrh! I onda... koje olakšanje kad vidite tablo "Mali Rajinac - najviši vrh Sjevernog Velebita", ajme stropoštala sam se. Ovo je prvi vrh na kojem sam zaspala jedno 10-15 minuta. Zadrijamala, nisam mogla izdržati. Poza nemoguća za spavanje, ali ne znam kad sam zadnji put ovako korisno zadrijemala. Na vrhu smo zatekli Dražena Ilinčića. Kaže ima visinske pripreme za nadolazeću Paradu.  Nevjerojatno, ali sam vrh je bilo jedino mjesto gdje nije bilo rojeva muha. Nismo se usudili ni mrdnuti, ma ni disati, samo da ih ne bi prizvali. Nešto nevjerojatno. Hodaš, a ne čuješ vlastite misli od zujanja muha. Ostali smo dosta na vrhu, jako nam se svidio, baš je bilo dobro. Pogleda fantastičan na čitav niz vrhova, a skužili smo i Premužićevu stazu. Odličan osjećaj kad znaš "i tamo si bio". E sad spustili se mi, nakon ljenčarenja dolje. Vratili na našu stazu i dolazimo do tog drugog važnog raskršća, onog na Generalskom dolcu. Mogli smo, dakle, ići a) ravno i vratiti se istim putem nazad kroz šumu ili b) skrenuti udesno na Jezera (vidi mapu na početku) i preko prekrasnih livada doći na početnu točku. Gospodin Ante nam je sugerirao te livade, da su puno ljepše od šuma, a i staro je planinarsko pravilo da se ne vraćate istim putem, već nekim alternativnim kako bi što više toga vidjeli. Put je 40-ak minuta duži nego da smo išli šumom. Odlučujemo se za skretanje sa staze i povratak preko Jezera. To je ujedno i put za Krasno. Prvi dio puta je šuma, a onda izlazite na prekrasne doline. To je plato na najvišoj nadmorskoj visini na Sjevernom Velebitu. Mi tamo nismo vidjeli vodu, ali navodno da postoje bazenčići vode po kojima je ova dolina dobila ime. E, te su livade bile PREromantične i svaka čast Anti na preporuci. Samo da nas vrijeme nije pržilo, jer staza ide kroz sredinu livada, nemaaa maaajci hlada! Postojala su dva problema. Prvi je bio taj što je staza išla drito posred livada (hint: temperatura +40), a drugi su bili divlji konji. Naime šta, na Jezerima su krdo divljih konja koji su naučili na ljude i ako ih vide trče prema njima očekujući da su im ljudi nešto donijeli (sol)! On im kao nosi u najlon vrećicama soli, a nekad dođu i sami podno doma.  I Vukušić meni kaže da se ništa ne bojimo, da nam neće konji ništa kad nam se približe, odnosno da se ne uplašimo kad krenu prema nama. Ne znam, meni se nije glumilo Shakiru.  Pa de zamislite krdo konja kako trči prema vama u galopu!? A ti na čistini. I izmrcvaren vrućinom jedva se krećeš, a kamoli da potrčiš u suprotnom smjeru. I gdje uopće trčati? U šumu? Pa šuma puna konjskih govanaca, dakle, uredno idu u šumu! Mislim, šta bi vi radili da vas par divljih konja stane gurkati... iju! Ali vukala me moja foto-strast i ja sam bila ta koja je inzistirala da se ide tim putem.  Sve je blago valovito... I svako spuštanje u dolinu, značilo je i penjanje i sad vi se popnete gore i iza svakog tog penjanja očekujete da ćete se naći oči-u-oči s krdom divljih konja. Ili sam očekivala kao u kaubojskim filmovima da ćemo odjednom na jednoj uzvisini skužiti 20 posloženih konja koji nas već neko vrijeme promatraju. I samo čekaju znak svog konja-vođe prije nego se sruče na nas. O ne. Ne znaš šta te čeka kad se popneš:  Na jednom mjestu prolazite pokraj zanimljive crkvice.  Pa onda oni NLO-krugovi duž jedne strane livade. Sigourney Weaver was here sa svojom dječicom.  Konja nigdje. Napetost raste. Negdje moraju biti. Možda su u šumi? I konačno ih skužimo! Skroz na kraju s desne strane šume na doljnjoj slici, tik uz rub šume. Zapravo, čuli smo ih jer neki imaju zvonca oko vrata, valjda da ih Vukušić može brže locirati.   Tiho se šuljamo uz lijevi rub šume i ulazimo u nju. Osjećali smo da smo pri kraju. Svi smo već bili iscrpljeni. Neki vrućinom, a neki hodanjem. Ja i jednim i drugim. Opet ono naše prvo ključno raskršće. I, konačno, izlazimo na cestu. Dolazimo u dom prilično iscrpljeni. Tamo nas čeka maneštra gospođe Vukušić. Fantastična! Gušim se u njoj. To je neko tijesto s povrćem i mesekom. Ali savršeno godi nakon planinarenja.  Neki su pili velebitsko tamno pivo, koje je kod Ante samo, pazite samo, 10 kuna. Skuplje je u Zagrebu, navodno. Ne pijem pivo tako da nemam pojma. Ali znam da su se sudruzi isčuđavali i guštali u pivu i pogledu.  Inače, to je bio petak, a u subotu je na Zavižan trebala doći veća grupa ljudi jer se održaval Šesta amaterska biciklijada - Uspon na Zavižan 2008 (karta uspona). Kad sam čula da će samo natjecatelja biti 300 odlučili smo pobjeći u subotu ujutro glavom bez obzira. Plus 50-ak ilegalaca i onih koji bodre i legalce i ilegalce. Bijeg! Treći dan Velebita odlučili smo provesti negdje dalje. Odustajemo tako od Gromovače. Ne, ne želimo vidjeti tolike ljude na "našem" Zavižanu. Pa mir i manjak ljudi su ono što me, u kombinaciji s prekrasnom prirodom, i privlači planinarenju. Te smo odluke donijeli u petak navečer. Odlučili smo tu zadnju večer provesti izvaljeni na suncu, biti ispred doma što duže i otići spavati s prvim mrakićem! Ovo su i tako najduži dani u godini. No, završne planove tog prekrasnog dana pokušali su nam pokvariti razulareni penzići iz nekog zagrebačkog planinarskog društva koje ću oplesti u slijedećem postu! Oni dolaze u dom nešto iza 20h. Mi se povlačimo u sobe, ali slab je to uzmak... (nastavlja se)
(nastavak u idućem postu) |
- 15:34 - Komentari (8) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Online Users
- Ukoliko želite koristiti neke moje fotografije, molim vas da me prvo pitate. :) - Blog je do daljnjeg zatvoren: INVENTURA!
EkipaAstrosailorBigg Blogledalo Blogomoljac Cranberrie Dalmatinsko roštiljanje Dijanin vodič kroz galaksiju Dopisi sa sjevera Gjuroo Helix Just Choco Luki&Goldie Malo drukčiji sportovi Militza Monchislava Namjer42naznačenja Neven Ciganović Neverinov blog One Girl's Cuisine (Violet Love) Otpisani Podravec Pravi se Englez Priče iz Bečke šume Put oko svijeta RibaFish Simo Mraović Sinja Smiling Cricket Unspeakable Violet Love Vision Thing Tag-a-feed proširena lista: Posebno izdvojeni planinari: - Šumarka - Da Vinci - Po putu i azimutu - Pustolofka - Pješice po Hrvatskoj - Gojzerice lutalice - Asterix101 - Priče iz planine i kvarta  Najvažniji linkovi za sve planinare - Planinarski savez Hrvatske - Planinarski forum Hrvatskog planinarskog saveza! - Prognoza vremena za Hrvatsku za tjedan dana - Detaljne mape Hrvatske (Avijacija bez granica)  Za početnike u planinarenju: - Općenito o Hrvatskom planinarskom savezu (HPS), žigovima i Hrvatskoj planinarskoj obilaznici (HPO), itd. (sve je to u više postova koje možete naći u lijevom stupcu točke 70.-72.) - Kako se početnici mogu uključiti u planinarska društva i započeti s izletima i planinarenjem - Mračna strana planinarenja ehehe - Što vam sve treba od opreme za planinarenje i što ja nosim (u nastavcima, točke 77.-78.) - Kako izabrati prve izlete? (coming soon) - O planinarskim vodičima (coming soon) Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju". Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija. Opće planinarske teme - Mount Everest: "Zar se ovdje dolazi umrijeti?" Stravična priča o Davidu Sharpu i planinarskoj etici - Post u počast Novozelanđaninu Sir Edmundu Hillaryju, koji se s Tenzingom prvi uspješno popeo na Mount Everest - Biografija velike pustolovke i istraživačice Alexandre David-Néel - Federico Campanini (31) - prestrašna smrt na Aconcagvi  Kuharica za planinare i izletnike: - Kroštata - Pita od špinata Drugi važni linkovi za skitače: - Hrvatska turistička zajednica - Kamo danas? - Događanja u Hrvatskoj Ja pa jadiavolissima NA gmail.comObožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
