Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
srijeda, 27.08.2008.
Ljetni karneval u Fužinama (I. dio)
S obzirom da sam dosta fotkala, pustit ću ovaj post u dva dijela.
Nakon što smo završili uspon na Zagradski vrh, vratili se do auta, skužili smo da je već 17 h i da nam se baš ne da ići na Viševicu. No, trebalo je i ubiti vrijeme do vremena za spavanje. Naime, odlučili smo se za spavanje kod Vere gdje smo i jeli (par sto metara dalje od Vagabunda). Iznajmili smo apartman za 30 eura, mjesta u apartmanu 4. Super. No, rezultati su bili zanimljivi pa ću o tome u jednom od idućih postova, hehe...
I sad šta ćemo, skužimo da nemamo vode za drugi dan planinarenja, a treba i nešto kupiti za doručak (paštete!) pa se odlučujemo vratiti do Liča u trgovinu. Subota, sve si nešto mislimo da neće bit ništa otvoreno u Liču pa kad smo već došli do Liča, hajdemo mi fino produžiti do Fužina pa tamo otići do trgovine. I bi tako... kad dođosmo mi u Fužine, a ono skužimo nešto ne štima... Čudno obučeni ljudi koje sporadično skužimo na cesti. Nije trebalo dugo da shvatimo da se radi o maskenbalu iliti karnevalu usred ljeta. Ajd dobro, super, parkiraj, idemo u shopping pa ćemo se onda infiltrirati u masu glumeći da smo maskirani u planinare.
Iako su se organizatori festivala žalili da im nisu svi najavljeni gosti došli zbog nevremena dan prije i kiše taj dan kad se karneval održavao, karneval je bio super. Na sreću, to poslijepodne i večer više nije pala ni kap kiše pa su se, ipak, zeznuli svi oni koji nisu došli. Atmosfera je bila odlična, svi su bili vedri i veseli, a bome i pod utjecajem alkohola, hehe...
Ja srce Fužine.
A sad fotkice uz par komentara...
Priredbu je vodio albino-muškarac iz Rijeke. Ja ne znam jel to onaj tip što glumi bijele udovice u Red Carpetu ili? Kako god, lik je duhovit i nasmijali smo se s njim, bio je jako simpatičan, ful-je-kul... e da, tip ima problema s vidom, stalno je papire držao na pet cm od lica. Kak se taj tip zove? On je moj najjači junak iz Fužina!
Prvo smo se kretali kod nekog košarkaškog igrališta, gdje je bila baza za maskenbal i odakle je krenula povorka. Kao i na svakom maskenbalu/karnevalu, neki su si stvarno dali truda da se maskiraju, a neki su bili toliko trivijalni u svojim maskama da smo ostali zatečeni. Recimo, grupa je bila obučena u "poklone", kao uzeli velike kutije, obljepili ih ukrasnim papirom i sad su oni kao pokloni. Dakle... hehe... ma, vidjet ćete...
Ovo je bila grupa maskiranih ljudića u bijelo s neobičnim ejlijen ušima. Dali su si truda...
E ja pola sata namještam fotku za fotkanje, odjendom mi ulijeće neki lik ni da bi sekundu dvije pričekao da fotkam. Mrtav-hladan. E zato će Brko završiti na blogu s komentarom: Brko i Brkina žena maskirani na fužinskom karnevalu.
Ovu curu ćete vidjeti i kasnije, ovdje je na zagrijavanju. Pleše sama sa sobom. Kasnije će završiti na haubi auta.
Cvjetko. Nevjerojatno koliko muškaraca voli izgledati kao ženice.
A gle heroja u zelenoj suknjici...
Ovo mi je, uvjerljivo, naaajslađa fotkica. Pogle facu malog! Inače su njih dvoje sjeli malo u tim kutijama da odmore. Uhvatila sam ih taman kad se ova lijeva djevojčica ustajala, zato ona izgleda kao da nešto nije u redu s građom, hehe... A mali? Ajmeee, pokidala sam se! (Usput, to su ti "pokloni")
Najbolja mi je grupa bila Samba ispod Volte.
Voditeljica grupe Samba ispod Volte, za razliku od drugih obučenih u vragove, bila je obučena u anđelkovića...
Evo ovo je kad je povorka već krenula i kad smo se i mi, onda, pomakli prema centru...
Samba ispod Volte je imala super nastup, najjači su bili s bubnjevima... možete ih vidjeti (i čuti) i na Jubitou. Imali su dobre kostime, a dali su si truda ne samo uvježbati ritam (bubnjeve), nego i koreografiju. Baš su dobro zvučali!
Ovdje sam dobila i jednu puuusu! Baš je simpa...
Evo još par likova...
A gle malog desno, prestravljen!
Ajoj! Boli!
Ovog sam lika nazvala Dado Topić. Šta nije isti? Maskirao se u njega!
Neke su grupe imale osmišljenu koreografiju...
Bio je tu i pravi jugo kompletno promijenjen u neko drveno čudovište.
Gle unutrašnjost!
I onda se neki brinu kako će proći tehnički, hehe, pa gle ovo!
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
e da, tip ima problema s vidom, stalno je papire držao na pet cm od lica. Kak se taj tip zove? On je moj najjači junak iz Fužina!
